Komitet je prihvatio niz izmena u odnosu na prvobitni nacrt Evropskog saveta, koji je, prema mišljenju poslanika, davao previše slobode multinacionalnim kompanijama koje proizvode genetski modifikovanu hranu. Članice EU imaju različit odnos prema genetski modifikovanoj hrani. Na primer, genetski izmenjeni kukuruz čini jednu petinu useva u Španiji, dok Nemačka , Francuska i Švajcarska strogo zabranjuju proizvodnju ovih useva. U svetu, Kina je, uz Ameriku, Brazil, Argentinu i Indiju, najveći prozvođač GMO.
Činjenica je da biotehničke kompanije agresivno promovišu gajenje genetski modifikovanih useva, iako njihov uticaj na okolinu još nije sasvim ispitan. Za njihovu zabranu postoje ekonomski, privredni i zdravstveni argumenti a vodeći se principom predostrožnosti, potrebno je uzeti u obzir direktne, indirektne i kumulativne efekte ove hrane na ljudsko zdravlje i životnu sredinu.
Genetski modifikovani organizmi su oni u čije je gene umetnut DNK neke druge nesrodne vrste, koje u prirodi ne mogu da se ukrštaju, a za biljke, to znači umetanje gena neke životinje, kako bi bile otporne na štetočine i korov. Tamo gde rastu genetski modifikovani usevi, stvaraju se I superkorovi, za čije su uništavanje potrebna sve jača hemijska sredstva, što neosporno izaziva bolesti kod ljudi.
Za sada nema pravog načina i univerzalnog rešenja kako možete prepoznati genetski modifikovanu hranu ali treba znati da je ova hrana lepšeg izgleda, ujednačene veličine, sjajne boje, bez oštećenja, bez imalo truleži i ožiljaka. Zato, kada je to god moguće, povrće i voće kupujte na pijaci, od seljaka koji ih sami uzgajaju.