Trgovina ovim vrstama biće pravno regulisana kako njihov opstanak ne bi bio doveden u pitanje. Svetski fond za prirodu pozdravlja ovaj istorijski korak kojim će pet vrsta ajkula i dve vrste raža od 14. septembra biti zaštitiéne Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (CITES).
“Ajkule su predatori koji su na samom vrhu lanca ishrane i imaju bitnu ulogu u održavanju ‘zdravlja’ okeana. Regulisanje trgovine je jako bitno radi očuvanja ovih vrsta, ali i kako bi i sam okean ostao produktivan“, naglašava Endi Korniš, rukovodilac zajedničke inicijative za očuvanje ajkula WWF-a i TRAFFIC-a (Globalna mreža za praćenje prometa divlje flore i faune).
Biće zaštićene vrste koje se nalaze na IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta: karharinus, kučina, kao i tri vrste čekićare i dve vrste raža.
Ajkule su tražene zbog svojih leđnih peraja, mesa, kože, ulja iz jetre i hrskavice. Međutim, najveću pretnju ipak predstavlja izlov ajkula u azijskim zemljama zbog njihovih leđnih peraja. Peraja karharinusa i čekićare su na ceni, kučina se uglavnom lovi zbog međunarodne trgovine njenim mesom, a raža je izuzetno tražena zbog svojih škrga koje se koriste za proizvodnju lekovitih napitaka u Kini.
Ova odluka će stupiti na snagu godinu i po dana nakon što su države potpisnice CITES Konvencije usvojile odluku. „Prešli smo dug put kako bi pravno zaštitili ove vrste. Sada je neophodno da se zemlje pripreme za primenu novih mera zaštite“, izjavio je dr Kolman O Krioden, stručnjak za divlje vrste biljaka i životinja pri WWF-u.
Prema izveštaju stručnjaka za ajkule pri IUCN-u (Međunarodna unija za zaštitu prirode) iz 2014, gotovo jedna četvrtina svih vrsta ajkula i raža je na ivici opstanka, što pokazuje da čovek predstavlja mnogo veću pretnju po opstanak ajkula, nego što ajkule mogu ugroziti čoveka.
WWF je organizovao nekoliko kampanja u azijskim zemljama kako bi podstakao kompanije i potrošače da prestanu sa konzumiranjem, kupovinom i prodajom ajkulinih leđnih peraja. Korniš smatra da čak i nakon što CITES regulativa stupi na snagu, još uvek ne postoje “sertifikovana-održiva” peraja na tržištu, te bi ovi proizvodi trebalo da se izbegavaju.