
Najbolju ilustraciju tih problema predstavlja proizvodnja ogreva iz biomase. Imamo je u izobilju, mogli bismo da proizvodimo, na primer, dovoljno briketa čak i za izvoz, ali u praksi to nije tako, jer država nedovoljno pomaže proizvođače.
„Ako pođemo od konačnog potrošača, očekujemo da od države dobijemo podršku u smanjivanju PDV-a, jer je on trenutno 18 odsto, za razliku od poreza na ogrevno drvo koji je 8 odsto. Znači, minimum da bude na istom nivou. Sa druge strane, s obzirom da smo mi jedni od najvećih prizvođača peleta, oprema koja se koristi je iz uvoza i zato očekujemo podršku države u pogledu oslobađanja od carinskih dažbina prilikom uvoza te opreme“ – poručuje Kristina Popović iz preduzeća za proizvodnju peleta „Bioenerdži point“ u Boljevcu.
Ako mali privrednik uloži ideju, energiju i novac u realizaciju nekog projekta obnovljivih izvora energije, država bi trebala da mu obezbedi stabilnost poslovanja barem u idućih 10 - 15 godina, ali to je u Srbiji izgleda nemoguće.

Proizvodnja namenske tehnologije iz obnovljivih izvora energije podrazumeva zapošljavanje ljudi i više poreza u budžetu države. Međutim, s obzirom na nedostatak podrške takvoj proizvodnji, jedan solarni panel ili tona briketa još uvek nisu pristupačni prosečnom građaninu, a uopšte ne bi moralo da bude tako.
