Specijalni rezervat prirode Slano Kopovo nalazi se severoistočno od Novog Bečeja i reke Tise.
Predstavlja jednu od poslednjih očuvanih bara na slatinama u Srbiji. To je slana akvatorija specifična po jedinstvenim panonskim ekosistemima tipičnim za slane, muljevite bare i njihove povremeno presušene delove. Koncentracija soli varira u zavisnosti od količine vode a pošto su lako rastvorljive, one zasoljavaju tlo, koje je ionako slano zbog visokog nivoa podzemnih voda.
Ovaj specijalni rezervat prirode predstavlja jedan od starih meandara Tise, nastao posle isušivanja močvara i podizanja nasipa u 17. i 18. veku. Pojačano isparavanje i povlačenje vode sa najnižih topografskih položaja dovelo je do taloženja soli. U klimatskim uslovima Vojvodine, te soli se talože na površini tla, a zbog toga, kada se u letnjim mesecima voda povuče, Slano Kopovo biva pokriveno belom skramom debelom i nekoliko santimetara. Ovde je očuvana specifična slatinska biljna zajednica. Najznačajniji predstavnici ove vegetacije su caklenjača, zvezdan, jurčica i panonska jurčica, koje su rariteti zaštićeni zakonom.
Fauna sisara je jedna od vrednosti Slanog Kopova. Najvažniji predstavnici su tekunica, patuljasti miš, voluharica, hrčak, stepski tvor, poljska rovčica.
Slano Kopovo je jedno od najvažnijih i najosobenijih staništa ptica u Srbiji. Njegova vrednost se ogleda kroz gnežđenje vrsta atipičnih za Panonsku niziju. Takođe, ovde je jedinstvena selidbena stanica za migratorne vrste ptica. Pošto se nalazi u blizini Tise, ptice koje prate njen tok i šumski pojas, rado sleću na ovu široku, otvorenu vodenu površinu. Slano Kopovo je povoljno za ždralove, patke, guske, šljukarice, kao i ptice sabljarke i morske žalare. Na području Slanog Kopova evidentirano je preko 210 vrsta ptica, od kojih 73 pripadaju gnezdaricama.
Tokom 1989. godine Slano Kopovo je proglašeno za međunarodno značajno stanište ptica u Evropi , dok je 2000. revizijom ovaj rezervat proglašen IBA područjem.
Slano Kopovo se hrani vodom putem padavina na akvatoriju, kao i površinskim i podzemnim priticanjem. Međutim, voda se gubi isparavanjem pa se jezero povremeno isušuje, što nije pogodno za ptice.
S obzirom da je u Srbiji pod zaštitom države manje od 6 procenata teritorije, što je izuzetno malo, dugoročnom projekcijom planirano je da se pod zaštitu stavi što veća površina. Takva situacija je i u Slanom Kopovu: ” Eko Net” fondacija i “Euro Natura” iz Nemačke obezbedile su 90 000 evra za projekat otkupa zemljišta.
Članovi Lovačkog društva u Novom Bečeju, koji su staraoci Specijalnog rezervata prirode Slano Kopovo, obeležili su staze i granice rezervata, podigli osmatračnice uz jezero, a otvoren je i info-centar koji može da primi posetioce u okviru programa edukativnog i naučnog turizma.
Slano kopovo nije drevni ostatak nekadašnjeg mora, kako se verovalo, ali je njegova važnost i značaj, kao specifičnog i raritetnog rezervata prirode, potvrđena 2004. godine stavljanjem na listu Ramsarske konvencije, na kojoj se nalaze močvarna područja koja su od međunarodnog značaja. Ovaj specijalni rezervat prirode poseduje dobre turističke potencijale: pejzaži, zanimljiva flora i fauna, stada životinja, đermovi i okolni salaši mogu turistima ponuditi i više od lepote prirode, a to je tradicionalni način života stanovnika panonske ravnice.